"Jedina posve pouzdana proizvodnja lula u Hrvatskoj bila je u selu Zelovo, kraj Sinja. Nikakvih saznanja o neodređenim tipovima lula iz sjeverne Hrvatske, Bosne i kranje južnih dijelova Hrvatske nema, pa se zasad o njima ne može govoriti kao o domaćem proizvodu.
Zelovske lule nisu dovoljno istražene, osobito njihovi počeci. Pušenje lula u taj kraj zasigurno su donijeli Turci, u 17. stoljeću. Međutim, čini se da su za zelovske lulare bili bitni i Mlečani, koji su 1686. godine utvrdu Sinj oduzeli Turcima (MILOŠEVIĆ 1989: 16) i tako započeli svoj stoljetni boravak u tom kraju. Naime, premda osnovni oblici zelovske lule, posebice oni raniji, naizgled sliče turskima, njihovi ukrasi, pa čak i određeni motivi kao ljudske glave nikada se ne javljaju na turskim lulama. Tehnika izrade gotovo je u potpunosti ista kao u Chioggii, a razlikuje se od turske. Mlečane potkraj 18. stoljeća zamjenjuje austrijska uprava. Vjerojatno tek tada zelovska proizvodnja dostiže pun zamah, jer se na većini danas sačuvanih lula pojavljuju posebne značajke karakteristične za austrijske lule. Kraj gospodarski isplativog lularstva u Zelovu zbio se između dva svjetska rata. Pouzdanu dataciju za sve zelovske tipove zasad nije moguće ustanoviti, ali će daljnjim pronalascima starijih, (čiji kalupi i modeli nisu sačuvani u zbirkama i muzejima) mnoge nepoznanice biti razriješene."
Izvod iz znanstvenog rada Uvod u problematiku glinenih lula na području Hrvatske Luke Bekića.