Davidoff: Blue Mixture

Moram priznati da sam ovaj i njegova dva brata Crveni i Zeleni kupio prije jedno pet godina na aerodromu u, ako se dobro sjećam, Dohi. Nije bilo nekog izbora pa ona neka za mene klasična, ajde da probam. Zeleni je bio najgori, Crveni najbolji, ovaj negdje u sredini. Druga dva sam zagubio negdje jer kad sam došao otišli su na policu i ne sjećam se dalje. Mislim da sam ih čak jednom donio i na druženje bez većeg interesa ikoga.

Sad sam naletio na ovaj i odlučio ga ponijeti na brod za još jednu šansu.

Čitam neke od recenzija na TR i manje više se slažem s njihovim opisima. Za mene je ovaj duhan bezličan. Nema neki prepoznatljivi ukus, malo vanilije, malo možda karamele, ostavi ružan aftertaste. Ako se puši malo brže ili na vjetru što ne mogu izbjeći, lula se odmah ugrije – jače nego kod drugih duhana u istim uvjetima.

Možda bi bio ok za ljude koji vole blaže duhane, aromatike, ali za te pare koje on košta mogu se naći puno bolji aromatici. Dim je nekako težak kad ga potegnete, kao da su u jedan duhan pokušali ugurati previše stvari i napravili miks svega i ničega. Težak dim, bezličan okus, nije ni po aromatiku, a nije ni po čistom duhanu.

Volim aromatike između ostaloga, ali baš mi nije sjeo. Evo sam popušio par lule prije nego sam odlučio nešto napisati i jednostavno nemam uopće neki pametan zaključak. Bez veze duhan – da me se za mjesec dana pita da ga otpišem ne znam što bih rekao, žali Bože truda i novaca.

Popušim lulu, ne stignem napisati osvrt, sjetim se za par dana, ne znam što bi uopće napisao jer je već pao u zaborav, zapalim opet lulu i tako par puta. Popušim limenku jer na brodu nema kupovine novoga duhana, ali ovo mu zadnje druženje.