Helsingør: Vanilla

Miris vanilije se širi još prije otvaranja zapečaćene vrećice, te je nakon otvaranja miris bio toliko intenzivan da mi je doslovno opekao nosnice. Nakon kraćeg vremena, miris se stabilizirao i postalo prilično ugodan.

Duhan je sam po sebi bio prilično suh na dodir, lijepo se pali, ravnomjerno izgara i najbitnije, ne izgara prebrzo i toplo iako je suh. Mješavinom prevladava virginia, a cavendisha praktički ima samo u tragovima, tako da cjela mješavina ima lijepu "zlatnu" boju.

Nakon paljenja nećete odmah osjetiti aromu, stoga, povucite nekoliko dimova na "prazno". Ubrzo vam se usta počinju puniti dimom koji je toliko gust da imate osjećaj da nešto pijete.

U prvi mah sam imao osjećaj da su mi usta puna lagano aromatizirane i zaslađene vode, a ono najbitnije, taj osjećaj prati izgaranje duhana do samog dna lule, ne grize i ne ostavlja gotovo ništa kondenzata za sobom; Samo nešto sline koju ne možete zadržati kad počne curiti za slatkoćom ovog duhana.

Za sada, ovo je vanilija po mom ukusu; Slatka, punog okusa i najbitnije IMA aromu vanilije (što se ne može reći za sve vanilije koje sam probao). Prilično lagan, nikotinski slab i po malo ravan, što će vjerojatno odbiti iskusnije pušače.

Međutim, ako tražite jutarnji/večernji duhan koji se slaže sa kavom, čajem ili nekim od slađih napitaka (usudite se probati kakao ili nešto slično...) ovo bi mogao biti duhan za vas. Fali "vitamina" N i kompleksnosti, dok s druge strane ugodno iznenadi.